1119 kreni
Pada, mislim da i dalje pada. Čujem potok kako se slijeva ulicom, djecu koja se vraćaju ili možda idu u školu. Kako god i dalje pada.
Dok pada i ona, pada i moja volja za ostankom ovdje a raste za odlaskom.
Noć provedena na raznim roommate servisima, house sherovima, flat sherovima te stranicama sa oglasima za posao.
To mi se činilo kao prvi logičan korak za bijeg iz ove tuge.
Nije da nisam probao, velika količina poslova promjenjena, čak i jedan privatni biznis pokrenut koji me je skoro koštao život... O tome nekada kasnije..
Otvaram mail, u nadi da ima nekih odgovora za smještaj za sada samo dva, oba negativna. To je ok do pet ujutro sam slao zamolbe i upite. Ima vremena.
Ako ništa bar me isto vrijeme čeka gore koje se nadam ostavit ovdje za dva do tri tjedna.
Mislim da teško može biti gore, nego što je ovdje. Perspektiva mladih ljudi je ravna šansama Saše Matića da progleda. Naravno, ima i onih koji progledaju da se razumijemo. :)
Svoju prvu grešku ovdje sam napravio prije deset godina, kada sam digao ruke i oči od knjige. U uvjerenju da nije knjiga za svakoga, da se može i bez papira uspijeti i izgraditi normalan kvalitetan život a jednog dana podići možda i obitelj, ako naleti neka (ne)sretnica. :)
Bilo ih je famili nije, znači i na tom polju me ništa ne zadržava ovdje. Moja prva obitelj će uvijek biti uz mene i naravno da me podržavaju u ovoj odluci.
Ovo će biti blog u kojem ću probati opisati doslovno sve od prvog dana moje aktivne čežnje za odlaskom. Odlučio sam se na ovo iz jednog razloga jer nigdje nisam mogao naći od A do Ž kako di i zašto te se nadam da ću na kraju svoga puta ovime pomoći nekoj mladoj osobi koja napravi isti taj korak.
Znači prvi korak smještaj, idemoooo :)
Irska, Dublin, nadam se da se vidimo za tri tjedna :)
|
